Može li ljubav prema knjigama nestati? Možete li nekome preporučiti knjigu koju niste pročitali?
Kao djetetu profesorice hrvatskog jezika, čitanje mi nije bilo nametnuto već s ljubavlju predstavljeno. Dobro, priznajem, s nekim djelima iz lektire sam muku mučila da ih razumijem, neka do dan danas nisam shvatila niti im dala drugu priliku. No, do sada sam pročitala mnogo knjiga iz čiste želje da stvorim u mašti svoj svijet gdje sam ja režiser i biram glumce za različite uloge.
A onda je prije više od 3 godine u moj svijet je ušla ona – malena djevojčica koja je zaokupila svu moju pažnju i vrijeme, a knjige kakve sam do tada čitala su skupljale prašinu na policama. Nisam ni tada prestala čitati, ali su junake i junakinje zamijenili stručnjaci poput Jespera Juulesa ili šareni likovi slikovnica. Priznajem da napamet znam pjesmicu Bubamara i priče o psiću Švrći, Tri praščića i Dumba. A zna ih i ona. 🙂
Sve druge knjige bih započinjala i ostajala na prvim stranicama jer je vrijeme postalo luksuz, a noć je za spavanje (majke će razumjeti :)).
A onda je u moj život ponovno ušla knjiga
Posao u izdavačkoj kući vratio me je jednoj od mojih ljubavi – knjigama. Iako sam završila Grafički fakultet i nekoliko godina radila kao inženjer i dizajner, osim prakse na 3. godini fakulteta, nisam imala priliku raditi u ovom dijelu svoje struke.
No, nisam tu došla kako bih knjige oblikovala već kako bih o njima pisala i pokušala vas nagovoriti da baš tu knjigu pročitate. A kako da vam je preporučim ako je nisam pročitala? I tako je počelo. Knjiga po knjiga, u tramvaju do posla, na tramvajskoj stanici, dok čekam nekoga, kad god uhvatim vremena… i shvatila sam da su mi nedostajale. Nedostajalo mi je da budem režiser i biram glumce, stvaram taj svijet u glavi, smijem se, strahujem, veselim, istražujem. Što vas potiče da čitate?
Što bih vam preporučila da obavezno pročitate?
Trenutno čitam Dugo putovanje kući kanadske autorice Louise Penny. Ako ste ljubitelj inteligentnih krimića u kojima su likovi detaljno razrađeni, u fusnotama imate zabilješke o svemu bitnom, a priča tako pitko teče da se pitate kad sam već pročitala više od pola knjige, obavezno si stavite na popis za čitanje.
Otkrila sam i da volim distopijske romane sad kad znam što to znači. 🙂 Ako ih i vi volite, onda ste možda već i čitali Margaret Atwood. Pročitala sam prvi nastavak trilogije Ludi Adam – Gazela i Kosac, a drugi, Godina potopa, čeka svoj red. Prema njoj, slika budućnosti ne izgleda sjajno, ali je fascinantno kako se čovjek može prilagoditi svakoj situaciji. I da znate, čini mi se da Atwood ne radi projekciju svog imaginarnog svijeta u budućnosti . Dan nakon što sam pročitala zadnju stranicu ove knjige, na fejsu sam vidjela objavu kako su uzgojili prvi ljudski organ u svinji. U njenoj knjizi svinje koje služe za uzgoj organa zovu se svinjoni.
Ima još knjiga koje bih vam preporučila, ali pitanje je koliko vas će uopće doći do ovih zadnjih redaka. Sačuvat ću ih za drugi put. 🙂
Bravo Korni! Samo naprijed…i ja sam se vratila knjigama, uglavnom mi pašu lakša štiva i rijetko kad zaspim, a da ne pročitam koji redak…trenutno čitam jednu koja mi baš ne odgovara, a nije tako loša da bi je ostavila nego teška, tako da se odužilo…